sVaTko jE pOsEbAn https://blog.dnevnik.hr/nit

utorak, 02.12.2008.

bdjeti...
oooo zaspaLa sam puno puta i nisam Te dočekaLa,
to Ti najboLje znaš..
aLi žeLim iznova ustrajati u bdjenju i dočekati Te..
dočekati ono što iščekujem..
aLi u ono vrijeme za koje Ti znaš da je ono pravo...
..samo moram ustrajati u bdjenju..
i ne zaspati i ne izgubiti strpLjenje...

ponedjeljak, 19.02.2007.

dobro je to što su meme (ili kako se već zove) kružile po blogovima, malo smo se bolje upoznali..
inače baš ne pišem previše o sebi, pa malo da nastavim u duhu prošlog posta.
..moje najdraže prometno sredstvo su moje noge...iako imam vozačku u novčaniku, koja dobro dođe, ipak više volim pješačiti..stignem puno više toga primjetiti a i uvijek dobro dođe malo zraka mozgu i mislima..
..volim glazbu...radio mi uvijek svira i u sobi i kad se vozimo autom..volim pjevati..iako više ne pjevam u zboru već duže vrijeme, obavezno kad sam sama i spremam nešto pjevam..volim ići na koncerte meni dragih pjevača..onih sa dušom..pa bi mogla u subotu na Massima (ne znam jel s dva s),usput ću učinit dobro djelo jer je koncert humanitarnog karaktera..za rođoš koji se recimo bliži nadam se da će mi netko ispuniti želju i kupiti novi CD-e Gibe, nisam neki kolekcionar ali neke stvari jednostavno vrijedi imati...
..uvijek mi je gušt popiti kavu s dragim prijateljima...to mi je prava uživancija..

i za kraj...na ljeto vrlo vjerojatno putujem u Tursku- Izmir na dva mjeseca odradit praksu!to mi je stiglo za Valentinovo..
pozdrav svima!

utorak, 06.02.2007.

Nije me bilo dugo, but I am back!
Za početak ću odraditi dugove.

1. kuhanje...
....u kuhinji sam na svom terenu i zaista kuham dosta često..bitan je tu onaj začin kojeg nema u trgovini- ljubav..moja obitelj je u grupi tradicionalnih kojima je domaća kuhinja vrlo bitna, uz nezaobilaznu kobasicu, slaninu, šunku, kulen..naravno domaće!
mnogi se šokiraju kad čuju da znam kuhati (brat mi je najbolja reklama,valjda zato što on najviše gušta u mojim ručkovima)-zato što je danas valjda rijetko naći mladu osobu koja će se dobrovoljno prihvatiti kuhače i pranja suđa ali je meni čudno što je zaista tako malo nas mlađih pripadnica ženskog roda kojima je to normalno...

2. putovanja...
...jedna od životnih želja mi je posjetiti Italiju- Padovu, Rim...e mislim da će to bit poseban doživljaj...volim putovati, uh to mi je posebna radost. ova godina će biti putnička, kako po Hrvatskoj tako i po inozemstvu...planiram stručnu praksu odradit negdje vani..još imam zakazano jedno zračno putovanje na jesen sa stud.organizacijom na faxu al još ne znamo točnu destinaciju, u igri je Lisabon! i naravno tu je apsolventsko putovanje..a za njega ću morat negdje malo šljakat jer to traži malo veći bunt novčanica..
no kad bi uletilo i neko hodočašće u naša svetišta bilo bi to pun pogodak!
prvi korak sam napravila...produžila sam si putovnicu!

3. godine...
....ljudi mi mahom daju 16 godina! bit ću duuugo mlada..kad me netko pita što radim u životu i kad počnem 4. godina-a oni pomisle da je nastavak rečenice srednje škole, iznenade se kad čuju da je to fakultet...kad sam se išla prebacit na pretplatu za mobitel žena me prvo pitala jesam li punoljetna..a ja namjerno kažem sigurno bi mi dali 15., a ona kaže ne 16.!

4. kašnjenje...
.....ne volim kasniti u bilo kojim situacijama...ali imam tolerancije prema drugima za neko normalno kašnjenje..al ne opet da čekam bez najave pola sata!

5. cvijeće..
..mislim da ljubav prema cvijeću ima veze s tim da sam proljetno dijete..
nekima je to samo neka naprednija vrsta korova, al meni je to samo još jedan vidljivi znak Božje kreativnosti na ovoj zemlji...

ako nekoga nešto još zanima neka slobodno pita!!
sad se vraćam svojim papirima za učenje!

četvrtak, 04.01.2007.

povjerenje

Sjećam se da sam još u srednjoškolskim danima doživljavala srijedu kao nekakav prijelomni dan u tjednu, možda zato što je srijeda sredina tjedna..no redovno sam u pola 11 navečer na HKR-u slušala emisiju Svjetiljka u noći velečasnog Antuna Sentea..svaka njegova emisija bila je posebna..neko vrijeme (točnije nekoliko godina) te emisije nije bilo jer je vlč.Sente otišao u Rim i iznenadila sam se kad sam prije mjesec dana ponovno vratila stanicu na HKR i čula tu emisiju..jučer je tema bila o povjerenju...više se odnosila na europski susret mladih iz Taizea u Zagrebu...baš sam se nekako uživila u njihove dojmove i bilo mi je lijepo slušati njihove doživljaje...sjetila sam se svojih putovanja na nacionalne susrete mladih u Osijeku (dobro, tu sam domaća), Šibeniku i Puli...i poseban je to osjećaj kada vjera spoji mlade na jednom mjestu i u molitvi...no htjela sam reći kako se o povjerenju najprije uči u obitelji, ma obitelj je temelj za sve vrijednosti koje čovjek stekne u životu..onda dođe povjerenje u prijateljstvu...treba imati hrabrosti i odvažnosti dati drugom čovjeku komadić sebe s povjerenjem da ga neće izgrati...a onda veze...meni se to podrazumijeva da ako sam s nekim onda jesam i nema ništa i nikog drugog sa strane..neki pretjerani ispadi ljubomore, posesivnost za nekim u svakom trenutku kada ta osoba nije s tobom meni je nedopustiva i smiješna i nisu mi jasni takvi ljudi...a još manje su mi jasniji oni koji su toga svjesni a ne idu naprijed da to riješe...a onda brak...nešto što je zauvijek...
mislim da je povjerenje visoke cijene iako ga se omalovažava takvim čudim ljudskim postupcima i to dovodi čovjeka da se izgubi u svemu...
povjerenje se gradi i treba dugo vremena za to, a tako malo da ga se sruši..
.......
Budite vi svojim povjerenjem nekome svjetiljka u noći...

ponedjeljak, 25.12.2006.

sretan Božić!

zaista velika je ljubav Božja prema nama!
teško ju je proniknuti do kraja razumom, lakše ju je ćutjeti u srcu...barem onaj djelić nje koja je darovana nama ljudima..
neizmjerna je radost koja ispunja srca onih koji se dolaze pokloniti malenom Djetešcu.
i ove godine Gospodine je pronašao put, tako jednostavan ali poseban, da prepoznam radost Božića i da betlehemska svjetlost obasja moje srce svojim žarom...
želim i Vama dragi blogeri onu pravu radost Božića koju je djelila sveta Obitelj da po uzoru na nju srca naših obitelji i naših bližnjih budu ispunjena ljubavlju i mirom..
mirom koji svi trebamo...
od srca Vas pozdravljam i želim Vam svako dobro

ponedjeljak, 04.12.2006.

tjedan iza nas..

Prošli ponedjeljak moja prijateljca i ja imale smo puuuno sreće jer smo dobile poklon karte za Bryana Adamsa i to je značilo ostvarenje jedne glazbene želje (jer ipak 200kn za moj studentski džep je puno, a nije mi se isplatilo dizat kredit kod roditelja jer mnoge druge stvari već čekaju..a na državu se ne možeš u takvim situacijama osloniti jer dok oni isplate studente mnogi jedva spajaju kraj s krajem).
Naravno da smo imale nekih tehničkih problema, no na kraju je sve ispalo dobro..kako kažu-očekivao sam mnogo, a dobio i sam još i više!
Koncert je bio prekrasan..tako nešto u našem gradu se ne događa svake godine..čovjek ima divan glas i s obzirom da je već nakupio godina on je fit poput nekog vrapčića..baš me oduševio..i malo ljudi može ostvariti tako dobar kontakt s publikom..
I za koji dan će gostovati ruski baletni asambl s «Labuđim jezerom» to je u kulturnoj sferi jednako vrijedan događaj kao i koncert Bryana Adamsa u glazbenoj. Cijena karte je 150kn..al je kriza...no svejedno mi je drago da su se počele svjetske stvari događati i u Osijeku. Konačno. Al znate i onu-tko čeka dočeka!
U petak vraćajući se s fakulteta pješice u popodnevnim satima posebno su me iznenadila i razveselila dječica koja su u rukama nosila lampione. To je već tradicija za naš dan grada..i bili su maštoviti i kreativni. I njima je to doživljaj. Sjećam se da sam i ja pravila jednom u sklopu tehničkog za koji nisam nikada imala pretjeranog dara pa su uvijek uskakali brat i tata i da je taj moj lampion od iverice i šper ploče završio na izložbi,a mi smo za nagradu išli u obilazak Saponije i dobili neke simpatične darove. Isplatilo se ulijepiti ruke onim bijelim mlječnim ljepilom (sad mu ne znam ime).
I tako je moj grad ove godine ljepši nego ikad. I ljudi uživaju u njemu..
No nikada ne treba zaboraviti na one siromahe i bijedu koja se nalazi ispod te sjajne i uglađene vanjštine grada..pogotovo sada u vremenu Došašća..ali i kada ono prođe..jer koliko god nama bilo teško ima onih kojima je još teže i koji nas trebaju.
Svima želim obilje Božjeg blagoslova!

p.s.uživajte u zornicama

ponedjeljak, 20.11.2006.

od svega pomalo

...nisam jako dugo pisala..i sad se osjećam kao malo dijete koje ne zna što bi...

...Gibonni u pozadini...dobar početak...

..pokušavam se vratiti u normalu...nakon dobro obavljenog obiteljskog posla, vraćam se svojim obavezama i samoj sebi..imam puno zaostataka koje samo ja vidim-što je dobro..

...osjećam se dobro, vraćam svoj mir..iako se događaju uvijek neke baš glupave stvari...

...radujem se životu, i uživam u njemu...koliko god mogu...
..pronađe čovjek polako s vremenom odgovore na neka pitanja, neka ostanu nerješena, još uvijek u Božjem dlanu, i to mi daje sigurnost da bez obzira na sve-On ima rješenje i bit će sve dobro..kada mi je teško samo mu kažem- Budi volja Tvoja..i On zna zašto sve tako mora biti i tako jest..tu razum prestaje.

...prije petnaest godina ja sam imala šest i pol godina, trebala sam krenuti u školu, brat u drugi razred, a mi smo sjedili u našem podrumu, imali smo crno bijelog slatkog psa i nekoliko susjeda koji su s nama provodili ratne dane..nismo htjeli nikuda ići iz Osijeka..mama je morala ići raditi u bolnicu, tata je išao u svoju tvornicu prelazeći 25km svaki dan...koliko su puta samo mogli poginuti vozeći se na posao..Bog ih je sačuvao...znalo se dogoditi da nisam znala hoću li ih uopće više vidjeti..znali su mi reći kako mama ne može doći kući s posla-vojarna je bila preko puta..bila sam dijete nisam sve mogla razumjeti,ali pamtim zvuk sirene i sjećam se kada je granata pogodila susjedovu kuću pa nam je u kuhinji od šrapnela stradao frižider a ja sam ga oblijepila sličicama one Šnikeriki dječje pošte ili kako se već zvala.. kada smo bili kod bake i djede u podrumu onda smo igrali šah i kartali se...baka se nikada nije bojala..ili nam je samo to vješto skrivala..nakon što je Vukovar stradao, tjedan dana poslije išli smo posljednjim autobusom s djecom za Poreč. brat mi se odmah tamo razbolio i ja sam cijelo vrijeme bila sama..krenula sam u školu i nije mi uopće bilo zanimljivo,samo sam mislila na roditelje,baku,djeda i psa.plakala sam svake noći ispod deke ali nikada to nisam nikome rekla..nakon nepuna dva tjedna kada je mama došla u posjete mi smo se vratili s njom..u kući na selu bila je vojska, dobila je 2 granate, nakon što je vojska otišla neki ljudi su sve pokrali što je bilo u njoj, ili je to bilo prije, ne znam točno..i sve što su godinama mama i tata ulagali u nju je za jedan dan nestalo..a ni kune nisu za to dobile..rat je samo donio ljudima ožiljke, nisu toliko bitne oni materijalni, s vremenom se dosta toga izgradilo i vratilo u normalu..no oni ožiljci na srcu su ostali...i sve te godine su otišle u nepovrat..

....fale mi neki ljudi za koje sam prije nekoliko godina mislila da će biti uvijek tu..al je očito malo toga zauvijek..promijenilo ih je i vrijeme i ljudi koji su oko njih..promijenila sam se i ja..opreznija sam i promišljenija...za neke ljude postoji sada zid za koji im treba dobar način da ga razbiju ili pamtnije zaobiđu..ako im je uopće stalo...al zanimljivo je da srce bez obzira na sve na neki doista čudan način i dalje voli...

..ja kažem da vrijeme sve pokaže..i pokazalo se x puta da je to točno.

..između ostalog povrijedila me jedna meni jako bliska prijateljica...i pogledala sam situaciju iz mnogih kuteva i jednostavno vidim da nisam pretjerala kada sam uzela time out jer nemam snage ni energije samo tako nastaviti kao da ništa nije bilo..situacija je bila stvarno smiješna, (oni koji znaju o čemu je riječ kažu da sam i preblaga) ali ja znam da je bilo dosta popratnih okolnosti koje su bile one zadnje kapi...ali to nije pokvarilo kraj proslave rođendana meni jako jako jako jako važne osobe u životu-mog brata!i to će se pamtiti!

u zadnje vrijeme moje društvo baš uživa kad izađemo van subotom, sve nam je bolje i bolje..
..i svaki dan ima nekoliko sitnica zbog kojih i sad imam osmijeh na licu..i to je pokretačka snaga-ljudi koji su tu i koji znaju kako dišem, i Bog koji nam svima daje da ujutro opet uzmemo ono najbolje što nam je na raspolaganju..

e sad tko je sve ovo pročitao-svaka mu čast, i nek se obavezno javi;)

ponedjeljak, 16.10.2006.

..........

Danas je svjetski dan hrane.
Ni ja često ne razmišljam koliko sam sretna i povlaštena stanovnica ove Zemlje što imam svaki dan, zahvaljujući darovima dragoga Boga, kruh i sve one ostale namirnice dok 8,5 milijuna ljudi gladuje...
To je ono prvo i najvažnije- zahvalnost.

Danas ljudi sve više paze na zdravu prehranu, što jedu, kada jedu i koliko jedu. To je sada in. Ali je postala i potreba..
Pazi se da li je hrana ekološki proizvedena, da li sastoji kakve štetne aditive, kolika je nutritivna vrijednost...a cijena?
Oni koji imaju bolji standard mogu si sve to priuštiti, i dati koju kunu više za perfektno povrće i voće i namirnice koje ne sadrže previše kolesterola, a oni koji broje svaku kunu zadovoljit će se i kinsekim bijelim lukom po jeftinijoj cijeni od onoga domaćeg...

Neki uživaju u hrani, neki samo preživljavaju...

Zašto je to tako na svijetu?

Zašto ja imam i čokolade i cedevite, a ono dijete u Africi nema ni koricu kruha ni kap vode?
Možda zato da bih više cijenila svoj život i sve što imam u životu.

Zato i pokušavam svojim načinom življenja biti blizu i onima koji nemaju, makar često i na to zaboravim..I materijalno, ali i kada ne mogu na taj način, barem duhovno..jer mnogi su danas gladni podrške, utjehe...I to je hrana, ponekad potrebnija od one opipljive.

Sjetim se svaki puta kada molim Oče naš, kod riječi Kruh naš svagdašnji, daj nam danas..svih onih koji ga nemaju..

Osjećam se povlašteno i beskrajno zahvalno..

Sve se pored toga čini beskrajno malenim i neznatim...

Slijedeća nedjelja je misijska nedjelja..Odreći ću se nekih stvari koje sam planirala kupiti ovaj tjedan i možda neko dijete bude zbog toga sretno...Bit ću i ja.

Sve Vas od srca pozdravljam!

petak, 15.09.2006.

mrvice radosti

Jučer na svetoj Misi ispred mene stoji mladić u žutoj majici i na leđima mu piše velikim slovima :
"RADUJEM SE ŽIVOTU! A TI?¨
i nacrtana ruka s prstom usmjerena prema onome koji to čita.

Oduvijek sam voljela majice s natpisima. Čak i one reklamne su uvijek sa svojom slikom govorile više od riječi, najdraža mi je bila bijela majica sa zvijezdicama koje se smiješe, naravno od Zvijezde.

Radujem se životu, to bi bio moj odgovor.

Samo nekad je teško pronaći iznova pravu radost u životu, i pravu radost samog života. Sve je to spoj malenih radosti..

Kada bi vagala na onoj oldtimerskoj vagi, na jednu stranu bi stavila poteškoće, nedoumice, tjeskobe, razočarenja, neshvaćanja, križeve...a na drugu stranu sve one sitne radosti svakoga dana i po zakonima ravnoteže, gravitacije, prevagnula bi ona prva.

Samo što ja znam da su te sitne radosti jače i snažnije u životu, i da uvijek prevagnu...jer kod mene uvijek samo one sitne stvari sjaje i samo sitne radosti nadjačavaju sve.

A što je više križeva, to je više mrvica radosti...

A mrvice vrijede više nego neke velike stvari..

Možda se meni ne događaju neke velike stvari jer cijeli je moj život sačinjen od malenih stvari.

Ali znam da križevi vode ka radosti, jer sam Isus je po svom križu svijetu donio neizmjernu radost života.

Radujem se životu, a ti?

nedjelja, 03.09.2006.

summer pictures part3.

Retrovizor

moja ulica je nekad bila mirna, iako smo se kao djeca uvijek radije išli igrati u 2 susjedne,jedna nije bila asfaltirana,a jedna je bila slijepa,roditelji su imali bar malo manje brige za nas..danas,strah me kad pas istrči na ulicu, prolazi bezbroj auta,kamiona,motori se deru ko ludi-pogotovo susjedov.
čak ni auto ne može biti parkiran pred kućom bez ikakvog straha..čak ni onaj niskobudžetni auto mog brata ne može proći nekažnjeno, iako je valjda isključivo kriv što jer parkiran pred vlastitom kućom.no,hvala Bogu na izumu super ljepila!već bezbroj puta se zajure naši bezopasni vozači i nemilosrdno otkinu retrovizor..i dok smo već navikli da nam susjedi pred kućom ostavljaju retrovizor jedne večeri krivac je zakočio, vratio se u rikverc i ispričao se...
otprilike prije godinu dana prijateljica je kupila novu malu crvenu corsu i vraćajući se s kavice,komentirajući kako je stresna postala moja ulica i za stanare i pješake i vozače, uz veliku pažnju pri mimoilaženju ostane i ona bez retrovizora, samo što ovaj put super ljepilo nije pomoglo već 500kn.

a kad već pišem o prometu...
na zaobilaznici pukne nam neočekivano guma na autu, i inače je valjda to neočekvana pojava...a muški dio obitelji koji inače uvijek u prtljažnku ima i ono što treba i ne treba ovaj puta nije imao sreće.nisu imali kutiju s alatom.znači prevagnuo je višak nepotrebnih stvari.na moje veliko iznenađnje nismo dugo čekali da se netko zaustavi i pritekne u pomoć.prvi auto je očito jaaako žurio il u nepovjerenju nije stao,dok neki sasvim skromni auto s takvim vozačem bez ikakvog premišljanja je stao i pomogao,imajući dovoljno vremena i strpljenja za nas..
ima još dobrih, pažljivih i staloženih ljudi u prometu

<	prosinac, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Opis bloga

kRuG LjuBaVi

Biti tu i sada. živjeti za trenutak sadašnjosti. Bez razmišljanja o budućnosti i prošlosti.
(Mihaly Csikszentmihaly)

Oduševili su me:
neno
kršćanstvo
step

"Posebno"
je riječ
koja se koristi da opiše
nešto poput zagrljaja
ili zalaska sunca
ili osobe koja širi ljubav
osmijehom ili brižnom gestom.

"Posebno"
opisuje ljude
koji sve čine iz srca
i misle na srca drugih.

"Posebno"
se primjenjuje na nešto
što je dragocjeno i vrijedno divljenja,
što se ne može uništiti.

"Posebno"
je riječ
koja najbolje opisuje
Tebe!

(hvala prijatelju)

Ps 36
Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja,
Pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju;
U Tebi je izvor životni,
Tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.

Ako zaista ljubimo jedan drugog,
onda ćemo učiniti nešto jedan za drugog.
(Majka Terezija)

LJuBaV jE jEdInI kLJuČ kOjI OdGoVaRa VraTimA rAja.

Samo je jedan put do bližnjega: PUT SRCA.
svi su drugi putovi zaobilaznice. nitko nema pristupa u tajnu čovjeka, jedino srce.
(Phil Bosmans)

Stvorenja su tako reći kao tragovi Božjih stopa, po kojima se raspoznaju njegova veličina, moć i mudrost.
(sv. Ivan od Križa)

Ne boj se i ne strahuj,
jer kuda god pođeš,
s tobom je Jahve, Bog tvoj.

"... Ljubiti nekog znači učiniti ga na izvjestan način vječnim. Dati mu da vječno živi u našim uspomenama, vječno u svojim djelima. Ali kad bi snaga ljubavi prema nekom bila takva da bi na životu održala ne tek uspomenu na nj, već i samoga njega - tada bi bila ostvarena iskonska nakana ljubavi: zauvijek sačuvati u stvarnoj opstojnosti onog kog ljubi. Upravo je to Isus učinio. Ljubio nas je toliko da nas ni smrt uništiti više ne može. Učinio nas vječnima. Nebo nam otvorio. Princip koji je do sada vrijedio: "ljubav je jaka kao smrt" - nakon triumfa Isusove ljubavi nadilazi se u principu: "ljubav je jača od smrti". Raspeta ljubav sigurno uskrisava." (p. Luka Rađa, 2002.)

oni su pOsEbNi...

amaely
božanstveni
goldeneye
snorky
tragovi u pijesku
škorpion
Anna
kristalna kruna
@pple
flip-flops
mirta


Ps 37
U Jahvu se uzdaj i čini dobro,
Da smiješ stanovati u zemlji i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Jahve:
On će ispuniti želje tvoga srca!
Prepusti Jahvi putove svoje,
U njega se uzdaj, i on će sve voditi.
Pravda će tvoja zasjati ko svjetlost
I tvoje pravo ko sunce podnevno.
Smiri se pred Jahvom i njemu se nadaj.